Dabrobosanska mitropolija u Vaseljenskoj patrijaršiji : (1766–1880)

Radosavljević, Nedeljko V. (2021) Dabrobosanska mitropolija u Vaseljenskoj patrijaršiji : (1766–1880). Posebna izdanja / Istorijski institut, Beograd ; knj. 77 . Istorijski institut Beograd, Beograd. ISBN 978-86-7743-146-4

Full text not available from this repository.

Abstract

U novoformiranim balkanskim državama tokom 19. veka, uporedo sa utemeljenjem kritičke istoriografije, afirmisale su se nove teme istraživanja. To se, pre svega, odnosi na srednjovekovnu državnost balkanskih naroda, kao i na borbu za stvaranje modernih nacionalnih država i zaokruživanje njihovih granica. I istraživanje istorije Pravoslavne crkve i njenih pomesnih autokefalija dobilo je važno mesto. Biografije poglavara autokefalnih ili autonomnih crkava takođe su zastupljene, posebno kada se radi o ličnostima čija je uloga bila šira od one koja se odnosi na crkvenu delatnost. Isto je bilo i kada je reč o nekim mitropolitima i episkopima. Kada su u pitanju teme iz istorije Pravoslavne crkve po određenim vremenskim razdobljima, karakteristično je to da su srednji vek i period moderne državnosti značajno zastupljeniji od perioda osmanske vlasti. Takođe, 18. vek manje je zastupljen od 16. i 17. veka. Tako su, zbog nedostatka istorijskih izvora prvog reda, ali i manjeg interesovanja, ostala otvorena brojna pitanja iz vremena po ukidanju autokefalnosti Pećke patrijaršije 1766. godine. Među najvažnijima su promena eparhijskih granica, određivanje mesta mitropolijskih tronova, biografije većine mitropolita i vikarnih episkopa, i što tačnije ustanovljavanje broja crkava i manastira. I dok su pojedini manastiri, kao nasleđe srednjovekovnog perioda ili klasičnog doba Osmanskog carstva, bili predmet većeg interesovanja istraživača, male seoske crkve sagrađene od drveta ili još slabijeg materijala do danas su ostale nedovoljno istražene. Nedostatak terenskih istraživanja i interdisciplinarnog pristupa u radu najviše je vidljiv na njihovom primeru. Istorijska nauka u Kneževini, potom u Kraljevini Srbiji, primer je kako su i moderne državne granice limitirale istraživače. Istoričari i teolozi u 19. i početkom 20. veka, koji su bili u prilici da pristupe građi iz arhiva Vaseljenske patrijaršije, ograničili su svoje interesovanje na prostor tadašnje srpske države, ostavljajući po strani prošlost pojedinih eparhija Pećke patrijaršije koje su ostale izvan nje, a one su bile u većini. Za razliku od srpske, mlada bugarska istoriografija je, iako sa odsustvom jasne kritičke note, imala širi teritorijalni zahvat, jer su Bugari do 1878. gotovo u celini živeli u Osmanskom carstvu. Isto tako, grčka istoriografija se u istraživanju tema iz crkvene istorije nije zadržavala na granicama Kraljevine Grčke. Kasnije su, zahvaljujući pristupu izvorima prvog reda crkvene provenijencije, nastale i značajne sinteze autora koji nisu poticali sa Balkana. U našem radu istraživački uzorak definisan je i prostorno i hronološki. Dabrobosanska mitropolija imala je određene granice i teritoriju, i mesto gde je bio mitropolijski tron. Iz nje se plaćao tačno određen iznos osmanskim državnim i patrijaršijskim crkvenim vlastima. Hronološki okvir istraživanja zasnovan je na događajima iz crkvene, a ne političke i diplomatske istorije. Mada je snažna intervencija Vaseljenske patrijaršije u Peći prisutna još od Beogradskog mira 1739, formalni trenutak gašenja Pećke patrijaršije 1766. i Ohridske arhiepiskopije 1767. godine nesporna je granica kada je izvršena velika reorganizacija Pravoslavne crkve na Balkanskom poluostrvu. Gotovo istovremeno gašenje obe pomenute autokefalije, Pećke i Ohridske, i pripajanje njihovih eparhija Vaseljenskoj patrijaršiji, nije se desilo nikada do tada. Dabrobosanska mitropolija tako se 1766. našla u granicama Vaseljenske patrijaršije. Kao prelomna godina u istoriji Pravoslavne crkve na prostorima koje je do tada obuhvatao Bosanski pašaluk najčešće je uzimana 1878. Ona je značajna po tome što se, austrougarskom okupacijom, promenio državnopravni okvir u kome je Dabrobosanska mitropolija postojala. Međutim, godina koja je značajnija za njenu istoriju je 1880. Tada je, Konvencijom Vaseljenske patrijaršije i Austrougarske, većina nadležnosti u izboru mitropolita i u crkvenoj upravi prešla na okupacionu silu, dok je Patrijaršija zadržala samo nominalna prava potvrđivanja tih odluka. Od okupacije 1878. do 1880, u provizorijumu koji je nastupio povlačenjem osmanskih vlasti, Crkva je i dalje, koliko je to bilo moguće, delovala u skladu sa dotadašnjom praksom, a nadležnost vaseljenskog patrijarha zvanično nije bila ograničena. Penzionisanje dabrobosanskog mitropolita Antima 1880. i simbolično je označilo kraj neposredne uprave Vaseljenske patrijaršije nad Dabrobosanskom mitropolijom.

Item Type: Book
Uncontrolled Keywords: Srpska pravoslavna eparhija dobrobosanska, 1766-1880, Srbi, Crkvena istorija, Jugoistočna Evropa, 18v-19v
Subjects: B Philosophy. Psychology. Religion > BR Christianity
D History General and Old World > D History (General) > D204 Modern History
D History General and Old World > DR Balkan Peninsula
Depositing User: Milica J
Date Deposited: 17 Aug 2023 09:06
Last Modified: 18 Dec 2023 10:54
URI: http://rih.iib.ac.rs/id/eprint/1204

Actions (login required)

View Item View Item