O gajenju i preradi šljiva u Kneževini Srbiji

Miljković Katić, Bojana (2012) O gajenju i preradi šljiva u Kneževini Srbiji. Glas SANU, CDXX. pp. 209-228. ISSN 0351-4765

Text 2012 glas SANU.pdf - Published Version Available under License Creative Commons Attribution Non-commercial No Derivatives. Download (7MB)

Abstract

Na osnovu različitih statističkih podataka ukazano je na značaj šljive u privredi Kneževine Srbije. Prikazan je broj stabala šljive i površine pod šljivicima i na osnovu toga pokazano je da je u vreme prvog popisa (1834) šljivarstvo bilo u većoj ili manjoj meri rasprostranjeno na celoj državnoj teritoriji, a da je oko sredine 19. veka postalo dovoljno razvijeno da obezbedi sirovine za preradu šljive u rakiju za tržište, kako unutrašnje, tako i inostrano. Ukazano je i na činjenicu da su tražnja za prerađevinama od šljive i povećanje cene ovih proizvoda dodatno stimulisali proizvodnju rakije za tržište i orijentaciju seoskog stanovništva na sušenje šljive. Stoga su početkom šezdesetih godina 19. veka i rakija i suva šljiva počeli da se izvoze u velikim količinama i ubrzo su obezbedili značajan izvor prihoda Kneževini. Pri tome su najveći izvozni viškovi u voćarstvu ostvareni u proizvodnji suve šljive, koja je izvožena gotovo isključivo u Austriju, odnosno Austrougarsku. Meka rakija, koja je činila preko devet desetina izvoza rakije iz Srbije, izvožena je skoro isključivo u Osmansko carstvo, a ljuta rakija u Austriju/Austrougarsku. Do sticanja nezavisnosti pekmez se u Kneževini Srbiji proizvodio pretežno za domaće potrebe. Prvi značajniji viškovi izvezeni su sredinom sedamdesetih godina, takođe u Austrougarsku, i tek osamdesetih godina pekmez je postao važan izvozni artikl

Actions (login required)

View Item